Paoča
Malo selo u župi Gradnići, rodno mjesto fra Didaka Buntića, oca sirotinje i prosvjetitelja Hercegovine, poznato i po vrelu po kojem je dobilo ime te po dobrom vinu.
Paoča je naseljeno mjesto u općini Čitluk, u sjevernom dijelu Brotnja, uz Gradniće i Gornju Blatnicu. Prostire se na oko 6,9 km², a prema popisu iz 2013. imala je 427 stanovnika. Iako je jedno od manjih broćanskih sela, u povijesti Hercegovine ima posebno mjesto jer je ovdje rođen fra Didak Buntić, najpoznatiji Brotnjak i jedan od najvažnijih Hercegovaca 20. stoljeća.
Ime
Naziv Paoča slavenskog je postanja, što potvrđuje i jedan stećak s mjesnoga groblja, postavljen vjerojatno potkraj srednjeg vijeka. Fra Petar Bakula u svom Šematizmu iz 1867. godine bilježi da je selo ime dobilo po poznatom vrelu Paočak, odnosno Palačak, te ga opisuje kao mjesto s velikim plemićkim grobljem i proizvodnjom izvrsnog vina.
Srednji vijek
Paoča se spominje u dubrovačkim spisima. Dubrovčani su 18. studenoga 1432. godine zabilježili da su ljudi kneza Marka Grgurevića (Milatovića) i ljudi vojvode Vukašina Milatovića napali dubrovački karavan u blizini Paoče, koja je u tom zapisu navedena u romaniziranom obliku. Zapis je važan jer potvrđuje da je kroz ovaj kraj prolazio jedan od trgovačkih putova koji su povezivali Dubrovnik s unutrašnjošću Bosne, a ujedno svjedoči i o nesigurnosti tih putova u razdoblju slabljenja središnje vlasti. O srednjovjekovnom životu sela svjedoči i staro groblje sa stećcima, koje je Bakula nazvao plemićkim.
Fra Didak Buntić
Dana 9. listopada 1871. godine u Paoči je rođen Franjo Buntić, sin Mije Buntića i Matije rođene Stojić iz Dragićine u župi Čerin. Rano je ostao bez oca, a o njegovu odgoju brinuli su se majka i stričevi, od kojih je dobio i prve pouke iz čitanja i pisanja. Nakon godine dana školovanja u Gradnićima, fratri su ga 1883. poslali u gimnaziju na Široki Brijeg, potom na Humac, a u Franjevački red stupio je 18. veljače 1888. uzevši redovničko ime Didak. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku, za svećenika je zaređen 1894., a u Hercegovinu se trajno vratio 1895. godine.
Predavao je hrvatski i klasične jezike u širokobriješkoj gimnaziji, kojoj je od 1911. bio ravnatelj, vodio je izgradnju širokobriješke crkve, a 1919. izabran je za provincijala hercegovačkih franjevaca. Sustavno je radio na gospodarskom i prosvjetnom podizanju kraja, poticao naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, pravedniji otkup duhana, navodnjavanje polja i gradnju putova, a program obnove iznio je u Memorandumu upućenom 1909. ministru Buriánu. Najpoznatiji je po opismenjavanju puka vlastitom metodom, u kojoj su pismeniji seljaci poučavali svoje susjede, te po humanitarnoj akciji spašavanja gladne djece 1917. i 1918. godine, kada je organizirao zbrinjavanje oko sedamnaest tisuća hercegovačke djece u obiteljima u Slavoniji i Srijemu. Umro je u Čitluku 3. veljače 1922. godine.
Spomen na fra Didaka
U blizini kuće u kojoj je rođen podignuta je spomen-kuća, kamena kućica pokrivena slamom, uz koju stoji i spomen-obilježje. Mjesto je danas jedno od odredišta kulturnog i vjerskog turizma u Brotnju, a uz njega se veže i početak Didakovih dana, manifestacije posvećene njegovu liku i djelu: ona tradicionalno počinje Hodom mira, pješačenjem od fra Didakove rodne kuće u Paoči do crkve u Gradnićima u kojoj je kršten. Kod spomen-obilježja svake se godine polaže cvijeće, pale svijeće i održava glazbeno-poetski program u kojem sudjeluju učenici broćanskih škola, a misna slavlja služe se ispred replike rodne kuće.
Vjerski život
Paoča pripada župi svetog Blaža u Gradnićima, koja uz nju obuhvaća još i Gradniće kao središte te Gornju Blatnicu. U samom selu nalazi se kapelica posvećena Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, dovršena 1984. godine ustrajnim radom i zalaganjem mještana. Svake godine na blagdan Bezgrješnog začeća, 8. prosinca, Paočani se okupljaju oko kapelice, gdje se slavi sveta misa. Uz kapelicu je podignut i spomenik poginulim braniteljima iz sela.
Gospodarstvo
Kao i drugdje u Brotnju, temelj života je vinova loza, a Bakula je već u 19. stoljeću isticao kvalitetu paočkog vina. Ta se tradicija nastavlja i danas: u selu djeluju Podrumi Andrija obitelji Ćorić, čija su vina prepoznatljiva izvan granica Brotnja, a obitelj svake godine krajem studenoga, uz blagdan svetog Andrije, održava tradiciju krštenja i kušanja mladog vina. Uz vinogradarstvo, mještani se bave voćarstvom, maslinarstvom i uslužnim djelatnostima, a posljednjih je godina obnovljena i lokalna cesta koja Paoču povezuje s Tepčićima, Dobrim Selom i ostatkom općine.