Gradnići

Gradnići su naseljeno mjesto u općini Čitluk, u sjevernom dijelu Brotnja. Selo se prostire na oko 6,3 km², a prema popisu iz 2013. imalo je 525 stanovnika. Danas je to jedna od manjih broćanskih zajednica, no u crkvenom i kulturnom smislu jedna od najvažnijih, jer su Gradnići matica iz koje su nastale gotovo sve ostale župe Brotnja.

Ime i položaj

Ime Gradnići vezuje se uz stari korijen grad, odnosno gradina, što je razumljivo s obzirom na monumentalnu prapovijesnu gradinu na brežuljku između Gradnića i susjedne Paoče. Selo leži u pitomom, blago valovitom kraju okruženom vinogradima i maslinicima, dovoljno blizu Čitluka i Mostara, a opet dovoljno po strani da zadrži mir i seoski ugođaj.

Prapovijest i najstariji tragovi

Prostorom Brotnja hodili su Iliri još oko 800. godine prije Krista, o čemu svjedoče brojne kamene gomile, a najpoznatija među njima je upravo spomenuta gradina iznad Gradnića i Paoče. U blizini se nalazi i nekropola Podadvor, s koje je 1925. godine, u prigodi tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava, prenesen velik i lijep stećak i ugrađen u zid franjevačke rezidencije u Čitluku.

Župa Brotnjo, matica broćanskih župa

Iako je kršćanstvo na ovom prostoru znatno starije, kao polazišna godina povijesti župe uzima se 1756., kada se u dokumentima bilježi da je sjedište župe Brotnjo bilo upravo u Gradnićima. Po njoj se u drugoj polovici 19. stoljeća, kada se počinju odvajati nove župe, i cijela župa počela nazivati Gradnići. Bila je golema, gotovo poput manje biskupije, a iz nje su redom nastale: Gabela 1854., Čerin 1864., Međugorje 1892., te 1918. Čitluk, Dobro Selo (Tepčići) i Blizanci (Gradina). Te je iste 1918. župa Gradnići formalno dokinuta, no zbog otpora mještana već je nakon dvije godine obnovljena, najprije kao kapelanija, a potom ponovno kao župa posvećena svetom Blažu. Zaštitnik nije slučajan: dubrovački su trgovci prolazili ovuda prema Bosni, pa se štovanje svetog Vlaha, dubrovačkog zaštitnika, ustalilo i u Brotnju.

Danas župa Gradnići broji oko tisuću vjernika i obuhvaća tri sela: Gradniće kao središte, Gornju Blatnicu s filijalnom crkvom Srca Isusova te Paoču, rodno mjesto fra Didaka Buntića. Među najbrojnijim gradnićkim prezimenima su Zubac, Prskalo i Pehar.

Stara crkva, škola i podrum

Prva župna kućica podignuta je nešto prije 1756. godine, a franjevci su je dobili na dar od obitelji Zubac. Osmanlije su je 1779. spalili, pa je nova, prostranija i udobnija sagrađena 1825. godine i smatra se najstarijom sačuvanom župnom kućom u Hercegovini. U njezinu su podrumu konoba i kapelica, u spomen na onu nekadašnju u kojoj se misilo dok crkve nije bilo.

Posebnost Gradnića je kamena stara crkva, građena od 1855. do 1861. godine, jedinstvena po tome što je razvijena na tri razine. U podrumu, uklesanom u živu stijenu, nalazi se vinski podrum koji se drži najstarijim u Bosni i Hercegovini. Na srednjoj je razini bila prva pučka škola u Brotnju, s dvije učionice, u kojoj je prva dva razreda završio i fra Didak Buntić; danas je u većoj učionici etnografski muzej s predmetima nekadašnjeg života, a u manjoj biskupova spomen-soba, jer je ondje pri rijetkim posjetima boravio mostarski biskup. Na gornjem je katu sama crkva s jednim oltarom, obnovljena tako da joj je vraćeno staro ruho, s istaknutim kamenom, drvenim podom i svodom.

Nova, veća župna crkva građena je od 1996. do 2006. godine. Uz nju je otkriven spomenik fra Didaku Buntiću, rad akademskog kipara Petra Dolića iz Zagreba.

Fra Didak Buntić

Iz župe Gradnići, iz susjedne Paoče, potječe fra Didak Buntić, najpoznatiji Brotnjak u povijesti, prozvan ocem sirotinje i narodnim prosvjetiteljem. Bio je ravnatelj i profesor širokobriješke gimnazije, graditelj tamošnje bazilike, provincijal hercegovačkih franjevaca i pokretač gospodarskog razvoja kraja. Tijekom velike gladi za Prvoga svjetskog rata organizirao je spašavanje oko sedamnaest tisuća hercegovačke djece odvevši ih u Slavoniju. Osobito se zauzimao za opismenjavanje puka, osnivajući seljačke škole i tečajeve u kojima su, po njegovoj zamisli, pismeniji seljaci poučavali svoje susjede. Njemu u čast održavaju se Didakovi dani, kulturno-znanstveno-duhovna manifestacija pokrenuta 2003. godine, a njegovo ime nosi i osnovna škola u Gradnićima.

Život danas

Gradnići su živo selo s razmjerno mladom populacijom i snažnim osjećajem zajedništva, koji se očituje u župnim skupinama, molitvenim zajednicama i akcijama mještana, poput dječjeg igrališta koje su izgradili sami roditelji. Gotovo svaka kuća ima svoj vinograd, a na području župe djeluje pet do šest vinarija; uz tradicionalne žilavku i blatinu, posljednjih se godina sve više uzgajaju masline, a gradnićka su ulja zapažena na izložbama. Duhan, nekoć glavna kultura, gotovo je nestao. Na ulazu u selo razvili su se poslovni kompleksi koji zapošljavaju domaće ljude, a uz njih se njeguju i manje inicijative poput duhovno-izletničkog prostora Fratrova bašća te događaja Kušanje mladog vina. Među mjesnim zanimljivostima spominje se i bunar Sumor, koji, prema predaji, nikada nije presušio.