Bijakovići

Bijakovići su naseljeno mjesto u općini Čitluk, smješteno u podnožju brda Crnice, na kojemu se graniče s Međugorjem, Vionicom i Šurmancima. Selo se prostire na oko 7,5 km², a prema popisu iz 2013. imalo je 1.438 stanovnika. Iako se u svijetu spominje pod imenom Međugorja, upravo su Bijakovići mjesto na kojem su počela ukazanja 1981. godine.

Ime i župa

Ime Bijakovići patronimskog je postanja, izvedeno prema starom osobnom imenu, odnosno nadimku Bijak, kao i većina broćanskih sela s nastavkom -ići. Selo pripada župi svetog Jakova apostola u Međugorju, utemeljenoj 1892. godine, a mjesno groblje Brzomelj prvi se put spominje 1804. godine. Uz groblje stoji kapelica posvećena Srcu Isusovu. Osnovna škola u Bijakovićima od 1994. godine djeluje kao samostalna škola.

Podbrdo, Brdo ukazanja

Podbrdo je zaselak Bijakovića i mjesto na kojem je 24. lipnja 1981. šestero mladih posvjedočilo o prvom susretu s Blaženom Djevicom Marijom, Kraljicom Mira. Već 26. lipnja 1981. zabilježen je poziv na mir, koji je postao prepoznatljivom porukom Međugorja. Za dvadesetu obljetnicu ukazanja na mjestu gdje je, prema svjedočanstvu vidjelaca, stajala Gospa, postavljen je kip od bijelog mramora, rad talijanskog kipara Dine Felicija iz Massa Carrare. Kip je dar korejskih hodočasnika, potaknutih ozdravljenjem jednog djeteta, koji su uz njega ostavili i molitvu za mir na Korejskom poluotoku. Putem prema Podbrdu danas su postavljeni brončani reljefi otajstava krunice, a uspon boso ili na koljenima jedan je od najprepoznatljivijih prizora međugorskog hodočašća.

Plavi križ

U podnožju Podbrda nalazi se Plavi križ, molitveno mjesto koje posjećuju osobito oni hodočasnici koji se teže penju na Brdo ukazanja i Križevac. Na malom su prostoru dva jednako obilježena mjesta, veliki željezni križ plave boje i pod njim Gospin kip. Lijevi križ obilježava mjesto na kojem je Ivan Dragićević prvih godina imao ukazanja, dok je desni podignut 1999. godine na poticaj Neđe Brečića, člana molitvene skupine, jer je prostor oko prvog križa bio pretijesan za sve koji su ondje željeli moliti. Prostor su nakon Neđine smrti uredili članovi molitvene skupine zajedno s mladićima iz zajednice Cenacolo.

Majčino selo i zajednice

U Bijakovićima djeluje Majčino selo, jedno od najpoznatijih humanitarnih djela izraslih iz Međugorja. Pokrenuo ga je 1993. godine fra Slavko Barbarić zajedno sa Školskim sestrama franjevkama Hercegovačke provincije Svete Obitelji, iz potrebe za prihvatom djece koja su u ratu ostala bez doma i roditeljske skrbi, a službeno je s radom započelo 8. rujna 1996. godine. Pripada Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM, a sagradili su ga i održavaju hodočasnici i dobročinitelji iz cijeloga svijeta. Unutar Majčinog sela djeluju Dječje selo, dječji vrtić Sveta Mala Terezija, zajednice Majka Krispina i Milosrdni Otac, likovna radionica s galerijom Kraljica Katarina te Vrt svetog Franje, mjesto odmora i molitve. U selu se nalazi i kip fra Slavka Barbarića, rad talijanskog umjetnika Carmela Puzzola, kao i Kuća mira (Domus Pacis), namijenjena duhovnim obnovama te seminarima molitve, posta i šutnje.

Život i gospodarstvo

Stoljećima se u Bijakovićima živjelo od duhana i vinove loze, kao i u ostatku Brotnja. Duhana danas više nema, ali se vinogradi i dalje obrađuju, a uz njih je izrasla razvijena hodočasnička ponuda smještaja, ugostiteljstva i vodičkih usluga. Iz siromašnog kamenog sela okrenutog zemlji Bijakovići su u nekoliko desetljeća postali jedno od najposjećenijih mjesta u Hercegovini.