Dragićina

Dragićina je naseljeno mjesto u općini Čitluk, u sjeverozapadnom dijelu Brotnja, na području koje se tradicionalno naziva Gornje Brotnjo. Prostire se na oko 8,2 km², a prema popisu iz 2013. imala je 532 stanovnika. Selo leži uz cestovni pravac koji povezuje Čitluk i Čerin, u kraju kamenitih valovitih brežuljaka, niske šume i plodnog polja koje se pruža sredinom čerinske župe.

Ime

Dragićina pripada skupini broćanskih toponima izvedenih iz osobnog imena. Naziv je nastao prema imenu, odnosno prezimenu Dragić, uz nastavak koji označava posjed ili zemlju nekoga roda, slično kao kod susjednih Čalića, Hamzića ili Biletića. Takva imena mjesta u Hercegovini redovito svjedoče o rodovskoj strukturi naseljavanja, u kojoj je svaki zaselak nosio ime po obitelji koja ga je držala.

Srednji vijek i stećci

U srednjem je vijeku Brotnjo bilo dijelom župe, odnosno pokrajine Večerić ili Večenike, a njime su, sve do osmanskog osvajanja, gospodarili knezovi Komlinovići. Iz toga razdoblja Dragićina je sačuvala razmjerno bogatu ostavštinu: na njezinu su području evidentirana tri lokaliteta sa stećcima, što je više nego u većini okolnih sela.

Prvi lokalitet, poznat jednostavno pod imenom Dragićina, nalazi se pokraj glavnog puta koji vodi prema Čitluku, na katastarskoj čestici zvanoj Bašća. Ondje je potvrđeno šest dobro očuvanih stećaka u obliku sanduka, orijentiranih u smjeru zapad-istok, bez ukrasa. Drugi lokalitet, Grab, smješten je uz cestu prema Čerinu, gdje je Šefik Bešlagić evidentirao deset sanduka, isti broj koji navodi i Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine.

Najvrjedniji je Stojića groblje, gdje se, prema Bešlagiću i Nadi Miletić, nalazi osamnaest stećaka, sedamnaest sanduka i jedna ploča. Spomenici su raspoređeni unutar groblja i uz njega, a istraživači posebno ističu kvalitetu njihove obrade. Riječ je o jednoj od većih nekropola u čerinskoj župi, a groblje je i danas u uporabi, s kapelicom u kojoj se okupljaju mještani prilikom sprovoda i spomendana.

Vjerski život

Dragićina pripada župi svetog Stjepana Prvomučenika u Čerinu, utemeljenoj 1864. godine odvajanjem od drevne župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima. Župa danas obuhvaća deset naselja Gornjeg Brotnja s oko četiri tisuće vjernika, a Stojića groblje u Dragićini jedno je od dvanaest groblja koja se u njoj vode. Nedjeljne i blagdanske mise slave se prema rasporedu po župnim crkvama, u Čerinu te u crkvama svetog Jeronima, svetog Nikole Tavelića i svetog Franje.

Ljudi iz Dragićine

Iz Dragićine potječe Matija rođena Stojić, majka fra Didaka Buntića, koja se udala u susjednu Paoču i nakon rane muževe smrti sama, uz pomoć rodbine, podigla najpoznatijeg Brotnjaka u povijesti. U selu je 1939. godine rođen i Rade Stojić Raća, jedan od poznatijih hrvatskih političkih emigranata i dugogodišnji politički zatvorenik u bivšoj Jugoslaviji, koji je posljednje godine života proveo u zavičaju radeći na obilježavanju grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Čitluk. Iz Dragićine je i don Mirko Barbarić, salezijanac.

Gospodarstvo i život danas

Kao i cijelo Gornje Brotnjo, Dragićina živi od zemlje. Kraj je poznat po vinu odlične kvalitete, ponajprije žilavki i blatini, dok je duhan, koji je desetljećima bio glavna gospodarska grana, gotovo posve napušten. Uz vinograde šire se maslinici i nasadi smilja, a mještani se bave i stočarstvom te uslužnim djelatnostima. Znatan dio stanovnika zaposlen je u Čitluku, Međugorju i gospodarskim zonama općine, dok mnoge obitelji imaju članove na radu u inozemstvu. Selo ima aktivnu mjesnu zajednicu koja sudjeluje u općinskim manifestacijama, a ekipa Dragićine redoviti je sudionik Malonogometne lige mjesnih zajednica općine Čitluk.