Blatnica

Selo na sjevernom rubu Brotnja, podijeljeno na Gornju i Donju Blatnicu, poznato po stećcima plemićkog roda Komlinovića, nalazištima boksita i humanitarnoj manifestaciji Blatničke note dobrote.
Blatnica je naseljeno mjesto u općini Čitluk, u sjevernom dijelu Brotnja, uz samu granicu s općinama Mostar i Široki Brijeg. Sastoji se od dva dijela, Gornje i Donje Blatnice, koje čine i dvije zasebne mjesne zajednice. Prema popisu iz 2013. Blatnica je imala 975 stanovnika, dok ih je 1991. bilo 1.041, a 1971. čak 1.254, što pokazuje demografski trend zajednički gotovo cijeloj Hercegovini.
Ime
Naziv Blatnica slavenskog je podrijetla, a o njegovu postanku postoji nekoliko tumačenja. Prema jednom, ime dolazi od prirodnog obilježja kraja, koji u jednom dijelu ima močvarno zemljište. Prema drugom, selo je ime dobilo po povezanosti s Mostarskim blatom, jer je kroz njega vodio najprirodniji i najlakši put iz Brotnja prema Mostaru. Treće tumačenje ime izvodi iz naziva sorte grožđa blatine, koja se u ovom kraju uzgaja odavno. Uz sam naziv Blatnica, iz srednjeg vijeka na području sela sačuvani su i toponimi Gradina, Predivište, Garišta, Šenkovina, Kaštun, Ulica, Spanaćevac i Repište.
Povijest i baština
Blatnica se prvi put spominje 1477. godine. Na lokalitetu Crkvina kod Donje Blatnice evidentirani su ostaci prapovijesnih gradina i tumula te rimskog naselja, a najvrjedniju srednjovjekovnu baštinu čini lokalitet Visočica, u Broćanskom polju između Donje Blatnice i Gornjeg Velikog Ograđenika. Ondje se nalaze stećci plemenitaškog roda Komlinovića, srednjovjekovnih gospodara Brotnja, s natpisima na kojima se spominju pojedini članovi obitelji, među njima Ivaniš i dječak Grgur. Riječ je o jednom od rijetkih mjesta u Hercegovini gdje su epigrafski potvrđeni upravo lokalni srednjovjekovni gospodari kraja.
Crkvena podjela
Donja i Gornja Blatnica dugo su pripadale istoj drevnoj župi Brotnjo, ali su 1868. razdijeljene: Donja Blatnica pripala je tada novoosnovanoj župi Čerin (utemeljenoj 1864.), dok je Gornja Blatnica ostala u sastavu matične župe Gradnići. Ta podjela vrijedi i danas, pa dva dijela istoga naselja pripadaju dvjema različitim župama.
U Gornjoj Blatnici filijalna crkva posvećena je Srcu Isusovu. Građena je od 7. srpnja do 14. prosinca 1969. godine, kada je blagoslovljena i kada je u njoj počelo bogoslužje. Srce Isusovo zaštitnik je mjesta od 2000. godine, a prije toga crkva se u narodu nazivala prema zvonu koje stoji uz nju, poznatom kao Zvono porođenja Isusova. Uz crkvu je uređen i Biblijski vrt, u kojem se od prve nedjelje došašća otvara i Adventsko selo, a svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi se svečano, uz trodnevnicu i procesiju s kipom od stare do nove crkve.
U Donjoj Blatnici nalazi se crkva svetog Franje, filijalna crkva župe Čerin, uz koju je uređen prostran plato koji je postao prepoznatljivo okupljalište kraja.
Blatničke note dobrote
Najpoznatiji događaj u selu je humanitarno-glazbena manifestacija Blatničke note dobrote, open-air festival koji se svake godine početkom kolovoza održava na platou ispred crkve svetog Franje u Donjoj Blatnici. Pokrenuta je 2012. godine, kada je trebalo nabaviti zvono za mjesnu crkvu i urediti crkveno dvorište, pa su mještani, zajedno s Matom Bulićem, poznatim pjevačem rodom iz Blatnice, odlučili prirediti koncert čiji bi prihod išao u tu svrhu. Iz te je zamisli izrastao jedan od najposjećenijih glazbenih događaja u Hercegovini, koji svake godine privuče više od deset tisuća posjetitelja, a prihodi i dalje idu u humanitarne svrhe.
Gospodarstvo
Kao i u cijelom broćanskom kraju, malo koje kućanstvo u Blatnici ne obrađuje vinovu lozu. Uz obiteljske vinograde, na brdu Trtli nalazi se plantaža vinove loze na tridesetak hektara u vlasništvu Vinarije Čitluk, a u blizini je podignut i Lovački dom. Posebnost Blatnice su nalazišta boksita, koja se eksploatiraju od 1950. godine, zbog čega je selo dio priče o Čitluku kao rudarskom kraju. Posljednjih se godina razvijaju i prerada ljekovitog bilja, ponajprije smilja, te uslužne djelatnosti, a u mjestu djeluje i područna škola.
Priroda
Gornja Blatnica leži na kršovitom području s niskim raslinjem, hrastovinom i borovom šumom, a graniči s naseljima Kruševo, Podgorje, Ljuti Dolac i Biograci u susjednim općinama. Uz cestu koja vodi prema Donjoj Blatnici, na samoj međi između dvaju sela, nalazi se izvor žive vode koji se odavnina zove Bubanj Dolac i koji je stoljećima bio važan mještanima i njihovoj stoci.
